Izjava visokog predstavnika da želi biti posljednji na toj funkciji u BiH mogla bi biti protumačena kao znak optimizma, ali u kontekstu bh. političke zbilje, ona više djeluje kao poziv u pomoć.
Nakon tri decenije prisustva međunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina još nije pokazala dovoljno institucionalne stabilnosti da bi samostalno koračala prema budućnosti. Domaći lideri su često zaokupljeni kratkoročnim političkim dobitima, a stvarni reformski zamah izostaje.
Jedan od ključnih problema jeste političko osporavanje autoriteta visokog predstavnika. Entiteti se ne mogu složiti čak ni o tome da li visoki predstavnik uopšte ima legitimitet. Takva podjela dodatno sabotira bilo kakvu ideju o kolektivnom napretku.
U tom kontekstu, tvrdnja da bi Schmidt mogao ostati još narednih deset godina na funkciji ne djeluje previše pesimistično – već realno. Jer bez snažnih institucija i političke volje za saradnju, međunarodna zajednica ostaje jedini osigurač mira i reda.
Dok političari debatiraju o njegovom legitimitetu, Schmidt i dalje donosi odluke koje mijenjaju političku dinamiku zemlje. Neki ga napadaju, drugi se na njega oslanjaju – ali gotovo svi ga koriste kao alat za vlastite političke ciljeve.
Zato pitanje nije kada će visoki predstavnik otići, već hoće li Bosna i Hercegovina ikada naučiti da hoda bez pomoći. Do tada, ideja o zadnjem visokom predstavniku ostat će samo diplomatska iluzija.
