Odluka Savjeta ministara BiH od 22. aprila 2025. godine, kojom je odlučeno da se iz dobiti Centralne banke BiH isplati iznos od 116 miliona KM firmi “Vijadukt”, izazvala je brojne reakcije i otvorila važna pitanja o odgovornosti i zakonitosti takve odluke.
Prema dostupnim informacijama, još 2017. godine zaključen je sporazum između Savjeta ministara BiH i Vlade Republike Srpske, kojim se Vlada RS obavezala da će u slučaju arbitraže s firmom “Vijadukt” snositi sve eventualne finansijske obaveze koje proizađu iz konačne odluke nadležnog arbitražnog tijela.
Razlog za ovu obavezu leži u činjenici da je koncesija iz 2004. godine, koja je predmet arbitražnog spora, dodijeljena isključivo od strane Republike Srpske, te da BiH kao država nije bila ugovorna strana u tom procesu.
Uprkos tome, konačna odluka o isplati sredstava firmi “Vijadukt” sada pada na teret BiH, iako ugovor iz 2017. jasno definiše obaveze entiteta koji je dodijelio koncesiju.
Pored pravne, ovaj slučaj ima i institucionalnu dimenziju. Postavlja se pitanje uloge Pravobranilaštva BiH koje, prema važećim zakonima, ima nadležnost da štiti interese BiH, uključujući i mogućnost pokretanja tužbi radi naknade štete ili sprovođenja ugovornih obaveza.
Aktivnije djelovanje institucija u ovakvim slučajevima moglo bi doprinijeti očuvanju pravne sigurnosti i poštivanju već potpisanih sporazuma, čime bi se poslala jasna poruka da se obaveze preuzete zakonom i ugovorom moraju poštovati.
