Tri zakona koja su predstavljala srž političkog i pravnog konflikta između entitetskog i državnog nivoa vlasti u BiH, pala su pred Ustavnim sudom. Riječ je o zakonima koje je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na prijedlog entitetskog rukovodstva s ciljem preuređenja odnosa prema institucijama države BiH.
Ustavni sud je jasno presudio: zakon o tzv. “stranim agentima” protivrječi temeljnim ljudskim pravima jer stigmatizuje i otežava rad civilnog sektora. U obrazloženju odluke, Sud se oslonio na praksu Evropskog suda za ljudska prava, posebno ističući sličnost osporenog zakona s onim koji se primjenjuje u Rusiji – a koji je već ranije ocijenjen kao kršenje slobode udruživanja.
Još teža optužba odnosi se na zakon kojim se pokušalo zabraniti djelovanje ključnih pravosudnih i bezbjednosnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske. Sud je ovakav potez ocijenio kao neustavan i suprotan Dejtonskom sporazumu, ističući da entiteti nemaju ovlasti da jednostrano preuzimaju ili ukidaju nadležnosti koje pripadaju državnom nivou.
Treći zakon, kojim je RS planirala uspostaviti vlastito VSTV, također je odbačen kao suprotan Ustavu BiH, jer se time zadire u jedinstven pravosudni sistem države.
Ova odluka Ustavnog suda ima dalekosežne posljedice i predstavlja poruku da nijedna institucija unutar BiH nema pravo samostalno redefinisati državne nadležnosti.
