Grlić-Radman: Praksa razdvojenih obrazovnih programa može biti model za cijelu BiH
Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, Gordan Grlić-Radman, boravio je u Daytonu (Ohio, SAD), gdje je govorio o političkoj i društvenoj situaciji u Bosni i Hercegovini. U fokusu njegovog obraćanja bio je obrazovni sistem, a posebno model poznat kao „dvije škole pod jednim krovom“, koji, prema njegovom mišljenju, može predstavljati funkcionalan obrazovni koncept za cijelu BiH.
Grlić-Radman je kao primjer naveo školu u Stocu, koju je rekonstruirala hrvatska Vlada, ističući kako u toj školi postoje dva obrazovna programa, a ne dvije škole.
“Ne radi se o dvije škole pod jednim krovom u klasičnom smislu, već o dva nastavna programa prilagođena konfesionalnoj i nacionalnoj strukturi lokalnog stanovništva – Hrvatima i Bošnjacima. Ovakav model može biti uspješan i na drugim lokacijama u BiH”, kazao je.
Poziv na uvažavanje različitosti
Govoreći o međunacionalnim odnosima u BiH, hrvatski šef diplomatije istakao je važnost međusobnog poštovanja i razumijevanja.
“Dolazim iz porodice koja vuče korijene iz Bosne i Hercegovine. Odgajan sam u duhu poštovanja prema svakom narodu, ali isto tako vjerujem da i hrvatski narod ima pravo na identitet i uvažavanje”, poručio je Grlić-Radman.
Kritike međunarodne zajednice
Iako Grlić-Radman iznosi svoj pozitivan stav prema ovom obrazovnom pristupu, međunarodna zajednica, a naročito OSCE, u više navrata je upozoravala da je praksa “dvije škole pod jednim krovom” oblik institucionalne segregacije i diskriminacije.
U izvještajima OSCE-a navodi se da ovaj model, iako tehnički različit od slučaja do slučaja, zajednički stvara podjele među djecom i doprinosi dugoročnoj destabilizaciji i otežanom suživotu.
“Učenici koji pohađaju ove škole uče kroz svakodnevno iskustvo da između njih postoje duboke, nepremostive razlike, što direktno utiče na buduće društvene odnose”, upozorili su iz OSCE-a.
Podjele u obrazovanju – praksa ili problem?
Dok jedni, poput Grlić-Radmana, smatraju ovakav pristup pragmatičnim i prilagođenim lokalnim specifičnostima, drugi ga vide kao prepreku za izgradnju integrisanog i tolerantnog društva. Pitanje ostaje – da li model koji razdvaja učenike po etničkoj osnovi može istovremeno graditi mir?
