Govor ratnog veterana Gorana Samardžića postao viralan: “Više nema podjela – sva su djeca naša”
Tokom protesta ispred zgrade Radio-televizije Srbije u Beogradu, govor ratnog veterana Gorana Samardžića izazvao je snažne reakcije javnosti i brzo se proširio društvenim mrežama. Njegove riječi, upućene studentima i roditeljima iz Novog Pazara, mnogi već nazivaju jednim od najsnažnijih javnih istupa u novijoj srbijanskoj historiji.
„Pomaže Bog, braćo i sestre! Pozdravimo naše goste iz Novog Pazara, selam alejkum! Ja sam Goran Samardžić. Zajedno sa saborcima, veterani smo koji su došli da stanu uz našu djecu – studente. Svi smo se zavjetovali pred Bogom da ćemo, ako bude trebalo, dati i svoje živote kako bi oni ostali sigurni. I nismo sami – uz nas su i bajkeri, rame uz rame“, započeo je svoj govor Samardžić ispred zgrade u Takovskoj ulici.
Njegove riječi naišle su na podršku hiljada, a komentari na društvenim mrežama svrstavaju njegov govor među ključne trenutke u aktuelnom društvenom pokretu. Posebno emotivna bila je poruka upućena roditeljima iz Novog Pazara: „Ne brinite. Danas više nema ‘naše’ i ‘vaše’ djece – sva su to naša djeca.“
Već peti dan traju protesti ispred RTS-a, a uz studente su stale brojne građanske inicijative, bajkerske grupe i veterani. Okupljeni traže istinito informisanje i prekid onoga što nazivaju višedecenijskim medijskim manipulacijama.
„Kuhinja koja širi podjele i netrpeljivost nalazi se upravo iza nas – unutar ove zgrade. Ovdje i dalje nastaju laži koje su nas svojevremeno zavodile. I ja sam bio dio toga – vjerovali smo da smo pravedni, a da je ‘druga strana’ zla. Ista uvjerenja postojala su i kod njih. Tako je počelo sve“, rekao je Samardžić.
On je podsjetio da je ranjen u Sarajevu, u maju 1992. godine, kada još nije imao ni 21 godinu. Opisao je atmosferu tog vremena, navodeći kako su mnogi povjerovali da su krenuli u borbu protiv zamišljenih prijetnji, dok su svi – s obje strane – zapravo bili izmanipulisani.
„Danas su studenti ti koji ne padaju na iste priče. Oni šire ljubav i svjetlost, i upravo je to ona budućnost kojoj svi težimo. Na nama, pripadnicima izgubljenih generacija, jeste da ih slijedimo. Prvi put nakon dugo vremena osjećam poštovanje, dostojanstvo, zahvalnost – i ponos što sam veteran“, poručio je.
Govor je snažno odjeknuo i u intelektualnim krugovima. Beogradski profesor Filip Ejdus komentarisao je na platformi X: „Ovo je jedan od najvažnijih govora u savremenoj političkoj historiji Srbije – ne samo zbog sadržaja, već i zbog trenutka, mjesta i osobe koja ga je izgovorila. Ako ga još niste čuli – poslušajte pažljivo. Na pragu smo dubokih promjena, i kraj podjela je možda napokon na vidiku.“
